-Autor: Marko Vidojković

Dragi čitaoci, došao sam u posjed dokumenta za koji se pretpostavlja da predstavlja nacrt istorijskog govora Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Srbima na Kosovu i Metohiji, za dvije nedjelje:
„Odvratna bagro,
Kao što znate, na vlast sam došao u proljeće 2012. godine, zato što sam Zapadu obećao da ću Kosovo učiniti zaokruženom i nezavisnom državom. Prije toga, svojski sam se trudio da putem potkupljenih kriminalaca, koji su glumili ostrašćene patriote, što više otežam pregovarački proces režimu Borisa Tadića. Palili smo današnje granične prelaze Jarinje i Brnjak, za svaku gej paradu organizovali smo batinanje pedera, lijepili smo po Beogradu naljepnice sa kosovskim motivima, pokušavajući da stvorimo iluziju kako postoji neka sila koja radi na tome da se Kosovo vrati Srbiji.
Kakva jaka fora. Glupi i naivni, kakvim su vas roditelji napravili, vjerovali ste i vi, a i oni degenerici u Srbiji, da sa nama stižu pravda i bolja vremena. Zapravo su mom burazeru i meni stigla bolja vremena, a meni samom i kosmička pravda, jer zna se da pozicija generalnog sekretara Srpske radikalne stranke i ministra informisanja za čijeg mandata su ubijani novinari nije bila moj najdalji političarski domet. Danas, kad sam Predsjednik Srbije, za čijeg se mandata ubijaju opozicionari, i to upravo vaši svojeglavi sugrađani, mogu da kažem da mi je srce mirno, a savjest nikada nisam ni imao.
Nisam se pošteno ni uvalio u fotelju prvog potpredsjednika Vlade, a već sam iscimao debelog Dačića da potpiše Briselski sporazum, čime sam održao prvi dio svog obećanja i načinio Kosovo jedinstvenom teritorijom, na kojoj važe kosovski zakoni i kosovske lične karte, a moji ortaci sa sjevera Kosova, he-he, dobili su značke kosovske policije, da mogu da vam je.u majku kako im se prohtje. Dobili ste i kosovski pozivni broj, a uz to sam vam izgradio i autoputeve sa šest traka, nove bolnice i škole, pa čak i četiri nove fabrike. Zezam se, naravno, ali ne i za kosovski pozivni broj.
Da biste znali zašto sam toliko čekao sa konačnom predajom Kosova, reći ću vam sledeće – trebalo mi je malo vremena da moja ekipa i ja pomažnjavamo sve što se maznuti može, da se ugradimo u bukvalno svaki raspisani tender, te da izgradimo nekoliko stotina zgrada parama od šverca. Nije to mali posao. Uz to, morali smo da, uz postojeći, otvorimo još jedan tabloid i kupimo još jedan, te da zaprijetimo robijom vlasnicima dvije treš televizijske stanice ako nam se ne stave na raspolaganje, ne bismo li onu glupu stoku iz Srbije, u koju i vas u ovom kontekstu ubrajam, odveli na jedno divno duhovno i mentalno prevaspitavanje Parovima, Zadrugom, crnom hronikom i spinovima.
Danas, pet godina poslije Briselskog sporazuma, i budali je jasno da ističe pet godina koliko sam od svojih zapadnih drugara dobio da Kosovo uđe u UN. Evo, sad ćemo to, samo što nismo, međutim, najbitnije je da ostanem na vlasti poslije ispunjenog obećanja. Poslije pet godina ispiranja mozga, više nije važno šta znate, a šta ne znate. Nema veze da li je nešto laž ili istina. Bitno je jedino to da nemate snage da reagujete dok vas ka.am. Iznurio sam, ne samo građane Srbije, nego i vas, siromaštvom, bolešću, korupcijom i medijskim iživljavanjem. Digli ste ruke i čekate da život prođe, dok vas moji ortaci i ja pljačkamo. To su idealni uslovi za ispraćaj Kosova u Ujedinjene nacije.
Podario sam vam Marka Đurića, malo li je! Podario sam vam i Srpsku listu, mentalno oboljelog blizanca Srpske napredne stranke, da vidite malo kako je kad ja upravljam vama i da shvatite kako život u nezavisnom Kosovu nije najgore što može da vam se desi. Život pod mojom vlašću je daleko gori. Kad Kosovo postane nezavisno, i vi ćete, ako vas uopšte bude bilo, moći da se organizujete u nove stranke. Takođe, zahvaljujući onome što će se ispostaviti kao moja najveća pobjeda, a to je Zajednica srpskih opština, moći ćete da se organizujete u pjevačka društva, folklorne ansamble i literarne sekcije.
Možda se naoko čini da ima problema u ovom procesu. Pa, zar bih, da ih ima, držao ovakav govor?! Opoziciju sam uništio, desničarima sam uvalio Mišu Vacića, ha-ha, na RTS-u niko ne smije ni da pisne, samo se crkva nešto kao kur.i. Ništa, dakle, ne brinite, sve je čika Alek sredio. Što je najljepše, odluku o Kosovu u UN neću donijeti ja, već oni debili u Srbiji, vaša braća.
Da li ste se ikad zapitali kako to da sam sedam izbora zaredom brutalno pokrao, a da niko sa zapada nije riječ rekao? Kako to da se niko nije pobunio zbog batinanja, ucjena, prijetnji, kupovine glasova, štapmanja duplih glasačkih listića i vođenja duplih biračkih spiskova? Nije, zato što mi je plan od početka bio da vam prodam ciglu, tako što ću organizovati jedan referendum o Kosovu. Prethodni izbori u Srbiji mojim zapadnim prijateljima pokazali su da vladam armijom probisvijeta, pomoću kojih ću svake izbore da pokradem, a kamoli jedan pišljivi referendum. Nemate drugog izlaza, osim da se opustite i prepustite.
Pred sam kraj ovog istorijskog govora, obratiću se mojoj braći u Srbiji: Volim da vas lažem, a vi volite da se pravite glupi - to je naša mala igra, na koju smo pristali još 2013. Ali, dosta je bilo foliranja. Ja znam da vi sve znate, ali se samo pravite kako vjerujete u moje laži. Ljepše vam je da se brčkate u naprednjačkim pomijama, nego da se sad tu nešto mučite s Kosovom, jer zapravo ne vjerujete u to da je Kosovo srpsko, iako smo se zajedno na to ložili, ali samo dok Tadić nije izletio iz fotelje. Mene ste našli, nevaljalci jedni. Vidimo se na referendumu.
Vas, draga braćo sa Kosova, pozdraviću srdačno i drugarski. Da nije vas, ne bi bilo ni mene na vlasti. Misliću na vas barem pet sekundi, pošto pođem natrag, u svoj dvorac, ispod Avale. Aj’ zdravo.“
wwwbuka.co